Odnos prema novcu

Željela bih s vama podijeliti neke spoznaje koje su mi pomogle da shvatim ulogu novca, da se s njime koristim pametnije nego prije i da ga imam dovoljno.
Često oskudijevamo s novcem, a razlozi tome su brojni. Ponekad svjesno ili nesvjesno mislimo da ga ne zaslužujemo, ili se uvjerimo da novca nema, odnosno nema dovoljno. Tu se nameće pitanje: Kako to da nam je tako lako povjerovati drugima, pa i sebi, da novca nema dovoljno? Je li to stvarno istina?
Naš odnos prema novcu se očituje prije svega i u onom što o njemu govorimo i mislimo. Negativan govor o novcu (nemam novca, ja sam sirotinja (!), svi su lopovi (!), novac je teško zaraditi, novac je prljav, novac imaju samo bogati, bogati ljudi su zli, škrti, novac brzo odlazi, ne mogu se riješiti dugova, zavidim mu/joj na novcu i sl. (komentar: s ovoliko mraka u glavi nije čudo da nemamo novaca, tj. bilo bi čudo da ga imamo). Može li od toliko negativnosti nastati nešto pozitivno? Teško.
Iz ovih je razloga prvi korak do toga da se promijeni naše stanje na bankovnom računu taj da promijenimo svoje misli i govor o novcu. S obzirom da je čovjek duhovno biće, on može utjecati na svoju stvarnost (Isus o tome kaže: Sve je moguće onom koji vjeruje). Naša pozitivna očekivanja (= aktivna vjera u dobro) i otvorenost za primanje uvelike utječu ne samo na to hoćemo li imati novca ili ne, već i na sva druga područja našeg života. Kad mislimo dobre misli, mozgu dajemo zadatak da ostvari dobro. Njemu je svejedno što mu serviramo. Naći će u stvarnosti ono što mu zadamo – bilo dobro, bilo loše, jer je njegov zadatak da pronalazi u stvarnosti dokaze za ono što vjerujemo.

Što bismo trebali promijeniti

Da bi se stvari promijenile u našem životu, predlažem vam sljedeći način razmišljanja glede novca i materijalnih dobara:
1. „Bog za mene skrbi“ – Sjeti se da te Bog od trenutka tvog začeća nosi na svom dlanu i da je njegova ljubav prema tebi vječna (Jr 31,3)
2. „Ja sam već bogat/a“ – bogati smo svi, jer smo djeca Božja i jer nam je Bog dao sve talente potrebne za život.
3. Ja sam Božje dijete, i sve što je Božje pripada i meni. (usp. Lk 15,31).
4. Uvijek ima dovoljno novca za sve. Čak i više nego dovoljno, jer kako Sv. Pavao kaže u poslanici Korinćanima (2 Kor 9,8): „A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo – kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka.“
5. Sve što dajem vraća mi se umnoženo. Isus kaže: „Dajite i dat će vam se.“ (Lk 6,38)
6. Zahvalan/na sam Bogu za sve što mi daje. Mnogo toga je besplatno. Drugim riječima, trebamo se usredotočiti na ono što imamo. Nemoguće je biti zahvalan i ne dobiti još više onoga za što smo zahvalni.
7. Ako su drugi uspjeli, mogu i ja. Kad vidiš bogate i uspješne ljude, to ti Bog želi reći da i ti možeš tako, i pita te: „Jesi li spreman?“
Novac je Božji dar. Olakšava nam razmjenu dobara. Po sebi nije ni dobar ni loš, već o nama ovisi kako ćemo ga upotrijebiti. Novac najbolje pokazuje naš karakter, po načinu kako ga koristimo.

Čovjek zapravo ne traži sam novac, već traži puninu života, no često puta na krivim mjestima, pa tako i u novcu. Potpuno je krivo misliti da će nam novac donijeti ispunjenje, jer je on prolazan i ne možemo ga se nikad nasititi. A pohlepa koja se iz toga rađa ljude često pretvara u nakaze. Ako nam se srce zalijepi za novac (ili bilo koje prolazno dobro), u njemu nema mjesta za Boga. Tako sebe zapravo osiromašujemo. A trebali bismo se ravnati po ispravnoj ljestvici vrednota: najprije ono što je najvrjednije, neprolazno i vječno (= biti sličan/na Bogu), a onda prolazno, sukladno Mt 6,33: „Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“.

Novac kao sluga a ne gospodar

Novac bi dakle trebao služiti nama, tj. „trčati za nama“, a ne mi za njim. Ako izvršavamo svoje poslanje na zemlji – odnosno u bilo kojem vidu olakšavamo ili uljepšavamo život što većem broju ljudi – tada se uistinu nećemo morati brinuti za novac. Motiv zbog kojeg bismo trebali biti otvoreni za primanje novca jest taj da putem njega možemo učiniti što više dobra. Brojni vjernici, a i poznati bogati ljudi (bez obzira što nisu vjernici) su uočili da se bogatstvo davanjem umnaža. Tako se primjerice davanjem desetine oslobađa naše srce od navezanosti te tako pokazujemo Bogu da mu vjerujemo, postajemo velikodušni, drugi nas blagoslivljaju jer im činimo dobro, a sebi potvrđujemo da imamo.

S obzirom da siromašnima ne možemo materijalno pomoći tako da postanemo jedni od njih, predlažem Vam da u svoje misli i odluke uvrstite i sljedeće:

1. Namjeravam (odlučujem) ispraviti svoj odnos prema novcu.
2. Namjeravam uvijek biti otvoren/a za sva materijalna i duhovna bogatstva što mi ih Bog želi dati. Bog me svakodnevno obasiplje bezbrojnim darovima.
3. Namjeravam vjerovati u dobro, i da za sve ima više nego dovoljno.
4. Namjeravam biti zagledan/a u rješenje, a ne u problem.
5. Namjeravam više davati.

Najveće je bogatstvo biti u zajedništvu s Bogom. On nas jedini može učiniti velikodušnima. On nam želi dati ne samo materijalna dobra, već nas suobličiti i sjediniti sa sobom, odnosno dati  nam

neizmjerno više nego mislimo, i sada i u vječnosti.