Život sv. Hildegarde
Sv. Hildegarda iz Bingena rođena je 1098. godine u Bermersheimu (biskupija Mainz) u Njemačkoj, kao deseto dijete roditelja plemenita roda. Odgajana je u benediktinskom samostanu u koji je stupila u 16. godini, gdje je dobila najbolju izobrazbu tadašnjeg vremena. Od svoje 35. godine do kraja svoga života (1179. god.) bila je poglavarica samostana benediktinki. Bila je jedna od najvažnijih osoba srednjeg vijeka i vrlo utjecajna žena. Papa Benedikt XVI. proglasio je Hildergardu crkvenom naučiteljicom 7. listopada 2012 (spomendan 17. rujna).
Već su ju njeni suvremenici poštivali kao Božju glasnicu. Imala je karizmu vizionarskog gledanja, te je kao na ekranu vidjela slike i čula objašnjenja na latinskom jeziku. Nebeski glas joj je zapovjedio da bilježi taj „program“, te su tako nastale sve Hildegardine knjige. Ona je pisala sama, ili je diktirala jednoj sestri i tajniku (Volmaru). Do njezine 75. godine života nastale su tako 3. velike knjige: Scivias (Upoznaj putove Božje – o stvaranju i otkupljenju svijeta), Vita meritorum (Knjiga životnih zasluga – psihoterapija) i Divina opera (Djela Božja). Sigurno je da Hildegarda nije ništa studirala ili dobivala posebnu poduku. Putem vizije nastala je i njezina medicinska knjiga (u 2 dijela: Cause et curae – Uzroci i liječenje bolesti i Physica – Zdravlje iz prirode) te knjiga pjesama, pisama i tumačenja Evanđelja. Na isti način je dobila nalog da utemelji samostan na Rupertsbergu kod Bingena i područni samostan u Eibingenu, te da obavi četiri propovjednička putovanja.
Hildegardin utjecaj na društvo i Crkvu
Papa Eugen III je službeno potvrdio Hildegardin vizionarski dar, nakon što ga je papinska komisija ispitala. Ohrabrio ju je da nastavi te ona postaje sve poznatija. Mnogi traže njen savjet i pomoć, dopisivala se s poznatim osobama onoga vremena: kraljevima, papama, nadbiskupima i poglavarima/icama samostana (Sveti Bernard od Clairvauxa) i svećenicima. Oni su često molili za njene molitve za koje se smatralo da su vrlo djelotvorne, ili su je pitali za mišljenje.
Sv. Hildegarda je umrla u 81. godini u Rupertsbergu kod Bingena. U njenoj knjizi „Vita“ piše da joj je Bog u jednoj viziji objavio da će umrijeti, što je onda priopćila i svojim sestrama. Nakon njene smrti je, prema svjedočenju očevidaca, danima isijavalo svjetlo nad njenim grobom, a ono nije bilo jedina čudesna pojava nakon njene smrti. Na njenom grobu su se događala čudesna ozdravljenja, zbog čega su ljudi masovno dolazili da bi izmolili ozdravljenje. No to mnoštvo hodočasnika unijelo je nemir u život samostana, zbog čega je u pomoć pozvan biskup Mainza. On je posjetio grob sv. Hildegarde i izrekao joj zabranu da dalje čini čuda. I pokojnica ga je poslušala te se na grobu više nije dogodilo niti jedno ozdravljenje. Na taj je način i nakon smrti ostala vjerna načelu poslušnosti duhovnim poglavarima.
Jedinstvena svetica
Hildegardin život i bogato životno djelo sve do danas oduševljavaju svojom jedinstvenošću: bila je katolička mističarka, teologinja, književnica, umjetnica, dramaturginja, skladateljica; posjedovala je dar proroštva, čudotvornog liječenja i uslišanja molitava. Bila je dosljedna u vjeri, hrabra i osobno angažirana u ukazivanju na povezanost čovjekove tjelesne i duhovne dimenzije, te čovjeka, prirode i Boga. Njezina djela o medicini i prirodnom liječenju učinila su ju poznatom u cijelom svijetu. Dr. med. G. Hertzka je 40 godina proučavao knjige o zdravlju s oko 2000 ljekovitih pripravaka sv. Hildegarde i uspješno dokazao da su njezine upute praktično upotrebljive te da se podudaraju s mnogim spoznajama današnjeg doba. Sv. Hildegard se smatra utemeljiteljicom fitoterapije na zapadu.
Njena poruka ljudima bila je: „Mnogi od vas traže lijekove, no važno je da krenete od sebe, jer su mnoge vaše tjelesne bolesti posljedica psihičkih povreda. Oprostite i krenite dalje.“
Danas Klub prijatelja sv. Hildegarde broji 10.000 članova. Brojni liječnici i fitoterapeuti u Njemačkoj (68), Švicarskoj (10), Austriji (8), Belgiji (2), Poljskoj (3), Češkoj (1), Finskoj (1) rade prema uputama sv. Hildegarde.